Ja sam čovjek samo što neka pogriješi
Što ljubavi je željan kao i drugi ljudi
U nadi da mi sreća nekad se nasmiješ
Još uvijek svako jutro na prozoru me budi

I ja sam čovjek samo, ne skrivam se od toga
Nebrojeno sam puta i pjevao i plakao
U moju dušu svakog sam primao ko svoga
I onda kad ni meni nije bilo lako
I onda kad ni meni nije bilo lako

Zašto si onda prema meni sudbino tako škrta
Drugima dala si ruže, a meni trnje iz mog vrta
Zašto si prema meni bezdušna tako bila
Drugima dijelila sreću, a meni maćeha bila

U nadi da mi sreća nekad se nasmiješ
Još uvijek svako jutro na prozoru me budi

I ja sam čovjek samo, ne skrivam se od toga
Nebrojeno sam puta i pjevao i plakao
U moju dušu svakog sam primao ko svoga
I onda kad ni meni nije bilo lako
I onda kad ni meni nije bilo lako

Zašto si onda prema meni sudbino tako škrta
Drugima dala si ruže, a meni trnje iz mog vrta
Zašto si prema meni bezdušna tako bila
Drugima dijelila sreću, a meni maćeha bila

Drugima dijelila sreću, a meni maćeha bila

Juraj Galina

[1693]