Odlomljen kamen na tvrdoj zemlji, išiban vjetrom,
još uvijek čvrst i prkosan,
podigla ti si lakoćom svile i snagom vjetra,
na svoje grudi prislonila...

U ljubav vjerujem,
bez vjere bio bih izgubljen... (...izgubljen...)
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati...

Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveću... najveću...

Ubrala ti si lakoćom svile i snagom vjetra,
najtvrđu granu k'o najtanji list...
padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati...

Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveću... najveću...

Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati...

Sad u ljubav vjerujem, (...na – na – na...)
bez vjere bio bih (...na – na – na...) izgubljen...
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati...
Giuliano

[1769]