Gdje je ono naše vrijeme,
sjeta se u moju dušu stisla
I ponovo sve da krene,
život moj dobio bi smisla

Što bih dao za te godine,
da mi priča kol'ko voli me
i dvije riječi nježno šapuće,
na tvoju ljubav opet naučen

Stara cesta ista staza,
a korake tvoje ne čujem
sam po njima kao kazna,
ja bez tebe putujem

Sve je isto ali gledam,
ulice su bez nas puste
a kad tugu duši predam
u oči se suze spuste

Što bih dao za te godine,
da mi priča kol'ko voli me
i dvije riječi nježno šapuće,
na tvoju ljubav opet naučen

Stara cesta ista staza,
a korake tvoje ne čujem
sam po njima kao kazna,
ja bez tebe putujem

putujem, putujem

Zoran Goman

[1660]