Ja sam rođen u cvijeću livada,
čuvar stada pokraj rijeke Kupe.
Al' zavoljeh djevojku iz grada
sa usnama k'o pupoljak ruže.

Bijele ruke a prsti k'o dirke,
pričahu mi najnježnije bajke.
Zalud uzdah iz grudi pastirke,
zalud suze moje stare majke.

Zalud uzdah iz grudi pastirke,
zalud suze moje stare majke

Sin sam plavih šuma i livada,
gajih dobre konje i volove.
Zbog ljepote djevojke iz grada
zaboravih brda i dolove.

Zvao sam je ulicama dugim
i venuo k'o trava jesenja.
Jednog dana spazih je sa drugim
zagrljenu u sjenci kestena.

Jednog dana spazih je sa drugim
zagrljenu u sjenci kestena.

Što sad mogu, već bol svoj da patim,
mladost svoju da tužim za cijelo.
Morao sam kući da se vratim,
svome domu u rođeno selo.

I sad opet svoga vranca jašem
i u krčmi krčmim svoja stada
Kitim svirce i razbijam čaše
i proklinjem djevojku iz grada

Kitim svirce i razbijam čaše
i proklinjem djevojku iz grada
Grupa Balans

[1272]