Kreni svojim putem, došao je kraj
Ja tu sam, sam sa sobom, a ti uživaj
Bez broj teških dana ima, a čovjek preživi
Znam za ljubav nikad neću, nikad neću moliti

S tvojih je usana riječ
Otrovna snijeva što ubija
I ruši kule od sna, što ljubav je gradila
A sada prekasno je, ispravit ono što krivo je
Tražiti znaku za spas, jedne ljubavi

Jeftino si prodala sreću,
Zaboravi sve, ja predajem se u Božje ruke

Kako ćeš pred Boga? Sad se zapitaj
Dali će te sreća, il pakao il raj?
Bez broj teških dana ima, ali ćeš preživjeti
Znam za ljubav nikad nećeš, nikad nećeš moliti
Giuliano

[1728]