Šutnja prekrila je stazu
Vidio sam gdje tvoji svati kući odlaze
A ti si kasnila na svadbu
Jer nisi htjela da
Ostariš kraj takva čovjeka

I mada šutim ja te razumijem
Jer tvoji nisu znali tko je on
I da je srce dragi kamen
Što stoput više vrijedi nego svo
Njegovo blago njegovo zlato
I ako stvarno ništa nemaš ti sa njim

Bit ćeš bijela vrana
Al ti ništa ne mogu
Bit ćeš pjesma moja
Koju gluhi ne čuju
Draga, ja sam na to spreman
I bit ću sve što treba
Bit ću kao ti
Bit ću bijela vrana
Koju crne kljucaju
Bit ću pjesma tvoja
Koju gluhi pucaju
Draga, ja sam na to spreman
I bit ću sve što treba
Bit ću kao ti

Prstom prekrit ćeš mi usne i reći
Lagali su ti, ptice ipak šutke umiru
Ne pjevaju
I kad te hvale, slave ili ljube
Svaki drugi je Juda koji s tobom trguje
A što da činim u ovoj noći

Kad su znali da nas vežu žicama
Ja čupam srce iz ovih grudi
Pa ga kroz prozor pružam gladnim pticama
One se smiju, one se smiju
Znaju da nikad nismo bili dio njih
Svaki drugi je Juda koji sa mnom trguje.
Gibonni

[1396]