Ruka mi drhti dok otvaram pismo
ispunjavam zavjet koji sam dao
a nisam znao,
a nisam znao šta u njemu piše

Promuklim glasom čitam uz jecaj
suzne mi oči pismo vlaže
šta da se kaže, šta da se kaže
nedostaju riječi, a htio sam reći

To nisi smjela,
to nisi smjela
jer ja sam te volio znaj
sad šta mi vrijedi
sad šta mi vrijedi
što molim oproštaj

Požutjela slika, izbrisana slova
poklonjenih riječi namijenjenih tebi
da sam znao ne bi,
da sam znao ne bi šetali po trnju

Sasvim u dnu pisma pišeš da me voliš
da tako je bolje, da tako mora biti
al' zašto kriti,
al' zašto kriti istinu od mene
trebala si reći

To nisi smjela, to nisi smjela
jer ja sam te volio znaj
sad šta mi vrijedi,sad šta mi vrijedi
što molim oproštaj

Dragoljub Sladojević

[1241]