U zoru su došli zidari
i tu su osvanule skele.
I natpis su skinuli stari
i stolove zauvijek sele.

I noćas kad ulica krene
da potraži kutak topline,
na uglu će ostati ljudi
pod teretom svoje sudbine.

To umiru stare kavane,
to život im zidove ruši.
I gdje ćemo popiti dane
kad postane tijesno u duši

Na ulicu dajte svirače
jer premalo stolova ima
Nek' muzika za njima plače,
kad ljubavi odlaze s njima

Nazdravimo, sada životu,
za lijepe i nelijepe dane,
za srce što više ne kuca,
za posljednji fajront kavane.

Jer tu gdje smo proveli noći
u vrtlogu bola i plesa,
sad blistat će neonski natpis
nad ulazom nekog Expressa.

To umiru stare kavane,
to život im zidove ruši.
I gdje ćemo popiti dane
kad postane tijesno u duši

Na ulicu dajte svirače
jer premalo stolova ima
Nek' muzika za njima plače,
kad ljubavi odlaze s njima,

To umiru stare kavane,
a ljubavi nestaju s njima

Vera Svoboda

[1269]