Slušaj me jedina, ti koju čekam
Ti kojoj puteve sam zasipao cvijećem
Zašto si tako nijema, daleka
Napiši mi bar koju lijepu riječ

Pamtim sve trenutke, još pamtim ti lice
Pamtim tvoje riječi i dane što teku
Zašto si samo tamo daleko
Dođi, dođi još sam uvijek tvoj

Ti kojoj sam cvijeće brao
Ti kojoj sam ljubav dao
Ti kojoj sam pisao pjesme
Zar ti mi sad nudiš samo kraj

Osjećam da gubiš snagu i vjeru
U ljubav onu tužnu što već dugo traje
Gubiš se i lutaš bez cilja i nade
Dođi, dođi još sam uvijek sam

Znam da nisi sretna, znam da me još voliš
Zašto onda bježiš (i sumnji ili svoju ?? ) pružaš ruku
Život je ono što smo živjeli skupa
Ništa drugo neće donijet dan

Sretan je čovjek koji voljet znade
Onaj što ruke svoje istini pruža
U nadi što živi i ljubav s drugim dijeli
Šta još treba tražit osim toga

Zato nemoj tražit sreću izvan toga
Jer sve što je drugo prolaznost je pusta
Pođimo u dvoje kroz život dok traje
Da tako sretni dočekamo kraj

Oprostimo sebi ono što je bilo
Pružimo si ruke dok sve ovo traje
Ima još snage i nade u svemu
Znam da sreća čeka negdje nas
Krunoslav Slabinac

[1203]