Noć je prosula po putu gustu maglu bijelu
Vozio sam dugo skoro vječnost cijelu
Ova mornarska duša polako sklapa oči
Više ne sluša u gluho doba noći.

Još samo par minuta i bit će svjetla grada
Ti si zabrinuta ti me čekaš sada
Na radiju 100 puta ista pjesma je
I kao tečnost ljuta puste riječi te.

Digni me visoko pa pusti na niže
Da sve vidi oko ispod haljine
Digni me visoko bit će zabavno
Ti si sreća mala koju želim odavno.

Na, na, na, na digni me
Na, na, na, na ti si sreća mala koju želim odavno.

Gradom žmirkaju neoni mokre ulice cvile
Vraćaju se kući zadnje pokisle vile
Iz daljine tražim svjetlo i tvoju siluetu
Putnik hoće znati da nije sam na svijetu.

Bit ću pored tebe još samo par minuta
Još samo koji metar ovog sivog puta
A na radiju ista pjesma znam je već
Čim otvoriš vrata sama će se reć.
Boris Novković

[1402]