U Klobuku ja sam rođen,
di se ćuti more iza brda,
di Trebižat s Vrljikom se spaja,
di je vjera kao kamen tvrda.

U Klobuku ja sam rođen,
naša loza traje od davnina,
ne krije se crven-bijeli-plavi,
to je moja Hercegovina,
to je moja Hercegovina.

Teško mi je bez Klobuka,
za sjećanja nitko nema lijeka,
kad mi stara mati u san dođe,
teče tuga duga kao rijeka.
Teško mi je bez Klobuka,
jedva čekam da se tamo vratim,
da ko pastir djedovina čuvam,
kraj Klokuna budem isti mali.

U Klobuku ja sam rođen,
di kraj polja voda je studena,
di se se ćuti vjetar sa Neretve,
to je moja Hercegovina,
to je moja Hercegovina.

Teško mi je bez Klobuka,
za sjećanja nitko nema lijeka,
kad mi stara mati u san dođe,
teče tuga duga kao rijeka.
Teško mi je bez Klobuka,
jedva čekam da se tamo vratim,
da ko pastir djedovina čuvam,
kraj Klokuna budem isti mali.

Da ko pastir djedovina čuvam,
kraj Klokuna budem isti mali.

To je moja Hercegovina!

Najbolji Hrvatski Tamburaši

[1302]