Ja znam da nisam jedini,
što s neba krade zvijezde,
pa ti nosi na dar.
Ni prvi, a ni posljednji,
što nudi staru frazu,
mi smo savršen par.

Ma znam da može bolje,
ali s riječima mi nekad baš i ne ide,
to samo krene iz mene,
pa kažem nešto glupo kao volim te.

A zamišljam da plešemo na mjesečini,
nečujni k'o sjene dvije,
i da nas ludi tango vrti dugo,
dok se noć i dan ne zamjene.

Sanjam ja i ti smo sami,
skriveni od svih u tami, zagrljeni,
i znam da znam te prave riječi,
savršeni stih o sreći ljubavi.

Al' u tom trenu sludit' će me,
miris tvog parfema i tad bojim se,
opet ću pokvarit' sve,
i reći nešto glupo kao volim te.

Ja volim te.
Volim te.
Najbolji Hrvatski Tamburaši i Anja Šovagović-Despot

[1819]