I dok nebo divno je
Meni sivo biće i bilo je
Osjećaj k'o pad sa visine je
Al glavno da se rimuje
Jebo bager, imam sve
Riječi koje ruse zidove

Slušaj, život je prekratak za ić unatrag
Ja sam otišo malo
I naučio sam taj podatak
Svi ostave nešto, meni treba i ostatak
Ali vratit ću se kad tad

Imo neke stvari, sjebo sve
Kak se kaže, ali bar sam udebljo se
Znaš, uglavnom, sve u svemu
Da na greškama se uči
Al ne na svojim, već na tuđim

Ili budeš prao suđe
Kad te sjebe pravosuđe
Ili budeš pošten
Ali takvog nisam vid'o duže

Zato, druže, zbog tebe i problema
Ne pecaj u riječi koje nema, jesi čuo

Volim pjevat, al u studiju
Neki vole pjevat kad svrate i na muriju
Zato bolje šuti ako briješ nešto šljakat
Da te ne bi sjebo neki papak

Tako je i meni jedan složio sranje
Sad žao mi je staraca i zbog toga srame
Jer su vjerovali, čovječe, sve bi dali da
Nisam narko, a ja ovako lijepo

Završim tranu kod Naletilica i ekipe
A sad me može vadit samo Papa i Stipe
Sreća mi okrenula leđa, ispadam iz igre
Ti sad držiš se za malu, ja za kite

Slušaj, mislio sam sranja ću
Samo na telki gledat
Nemoguće postalo je moguće
I moš se jebat
Lijep dan, a na vrata mi banula, ko
Buraz, cijela Hainzlova

I dok gledam u dvorište
Kiša pada, a pod nogama mi gori sve
Brate, bar se nadam
Da mi barem kaznu ponište
Al to je nemoguće
Još mi više produže na žalbu
Što sam predo jučer

To je strašno, kad budem izašo
To ne zna niti dragi Bog, i on me tu naš'o
I tad sam ovdje zapeo, završio kao pjesnik
A vani ću izać kao duševni bolesnik

Nekad mi je teško
Al to riješim vježbom
Jer ne možeš ak nema struje
Brige gasit pjesmom

Pomalo je tjesno
Budem se naviko na to
Al možda brijem
Jer to ne može baš niko

I da imam krila, pa da poletim
Ne bi ih ni skrivo, ne bi mogao odoljeti
Ovdje ne bi bio, ne bi trošio si godine
Ovdje mi je loše, tu se niš ne vidi s poniske

Kao prvo, ti mi doma sve pozdravi
A odvjetniku javi
Ja se raspadam iznutra
Kao bivša Jugoslavija

Ne možeš izać
Kad je zatvorena kapija
Na sudu su nam rekli
Da tu ne postoji mafija

Ja ne vjerujem njima
Ko nijednom tipu
A sumnjam da im vjeruju
Jelavić i Pripuz

Dok iz druge sobe
Samo čuješ plač i lavež
K'o ranjena živina
Što je strpana u kavez

Kao riba što ne pliva
Jao, braćo mila
Ja se osjećam k'o ptica
Koja ne može raširit krila

Mojih ljudi uvijek ću se sjetit
Mislim, jebo nebo
Kada ne mogu poletit
Connect

[1332]