Evo me noći
Stara prijateljice
Opet njoj ću poći
Niz duge puste ulice

Tamo gdje strahovi prestaju
Obraz mi grije njen dlan
Na njemu moje usne nestaju
Beskrajno sam, uzdah joj znam

Časti me noći
Stara prijateljice
U čašu natoči
Žudnju da me slomije

Zar nisam dovoljno gubio
Ko će izmjeriti bol
Do očaja ljubio
Namjerno bježao
Da bih se vraćao

Opet mi se budi tuga
Tuga najveća
Koju nosi snijeg s planina
Vjetar ravnica

Koga sad joj srce voli
Kaži nek još jače boli
Idemo do dna
Tuga ti i ja

Pozdravljam te noći
Stara prijateljice
I ovaj krug će proći
Neće stić me kajanje

Šta je ovo proljeće
Spram nježnih godina
Poziv njen me pokreće
Čak i sa dna isto izgleda
Crvena Jabuka

[1319]