Vera s prvog kata

Idem doma kasnim već sat
Ona me čeka, nije baš neka
A moran š njon spat
Ja ljubim sve niže
Jer ništa joj bliže ja ne mogu dat
Ona me njuši, svrbe me uši

Zna i ona da me je sram
Što kraj nje san lega al' ništa od njega
Pa ne znan ni sam
Što da joj kažem
Bez da pokažem tugu i jad
Ona me njuši, glava se suši


Pati ona, patin i ja
I nisan dugo mislio drugo
Već pobjeći van
I nije mi lako
Ljubit ovako i bit normalan
Smrdin po skuši, svrbe me uši


Huuuuuuuuuuuuuuuuuuu.... kao Oliver

Vatrogasci