Rođaci


Ja tužnu priču ću vam pričati
Da nećete moć prestat plakati
Bili su mama, tata i z ženit spreman im sin
Bio je zgodan mladić, miran, tih i fin

I naš'o je malu da ženi je on
I pitao oca što misli o tom
"Oprosti mi sine, ja kažem ti no,
Ta mala ti je sestra samo mama nezna to"


I prošli su dani i godine
I nađe sin oči najljepše
Jer mami se mala već svidjela ta
On doš'o je ocu da blagoslov da
"Oprosti mi sine, ja kažem ti no,
Ta mala ti je sestra samo mama nezna to"


I dođe sin mami i ispriča jad
O kako se je mama samo smijala tad
"Oženi se, sine, ja ne vidim zlo,
Tvoj tata nije tata tvoj, sam' on ne zna to."