Pjesma majci
Kad spusti se veče i kad sunce zađe,
dok sjedim uz čašu ja i susjed moj
U mislima mojim tad se prošlost javlja,
ko sjenka daleka što stvara bol
Znam da si sad majko sama, znam da je prazan naš dom,
A ruka je tvoja već stara, da napiše pozdrav tvoj.
Reci mi o reci majko, da li još stoji moj hrast
Pod kojim sam cvijeće brao i nosio tebi na dar
U mom je kraju sada sasvim tiho,
I visoki toranj stoji tužan sam
Još jedino majko tvoj pogled luta,
I stvara sjećanja što stoje tu