Ne pitaj mene
Izgubija sam vrime, previše sam htio
Pobjeće i mjesec, suviše san snio
Sad mi zora često, pogledava oči
A što joj kradem vrime u njenoj samoći
Čujem kako nekad jecaju planine
Pođem njima kad se zaželim tišine
Nepitajte ništa sa kamena dušu
Jer vjetrovi sada neki drugi pušu
A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Dođe mi da se predam
Kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Vene mi usred grudi
Vene zbog dragih ljudi
Ne pitaj mene
Izgubili smo vrime, previše smo tili
A se barem nismo kao zmije krili
Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan
A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene
Thompson