Nek me pamte gradovi
Pjesmom bi priznati mogao,
moji je godina dovoljno.
Od lutanja sam se umorio,
i sreću za se nisam našao.
Na pamet znam sve vozne redove,
što vode do moje istine.
Što negdje u mojim grudima,
i u sokaku mojeg djetinstva.
Što negdje u mojim grudima,
i u sokaku mojeg djetinstva.
Nek me pamte gradovi,
kojima sam prošao.
Pjesmom vas pozdravljao,
i možda nekom dušu dirnuo.
Na kraju svijeta sam vidio,
tužni je pjesama premalo.
Kojima dušu bi ubio,
jer sreću za se nisam našao.
Zlatni Dukati