Našoj ljubavi je kraj
Olovno nebo kišu tuge sprema
nemirne ruke sjene su bez sna
za ovim stolom tebe više nema
a čašu nismo ispili do dna
Cvjeće u vazi, miris tvoga tjela
kud god da krenem osjećam ga ja
uzalud čeka postelja me bjela
kad tebe nema, nema mirnog sna
Našoj ljubavi je kraj
jer te drugi meni sad ukrade
našoj ljubavi je kraj
ovo srce više nema nade
mrtvo cvjeće, pusti stol
ti si donjela mi bol
njemo nebo, prazan stan
ti si odnjela mi dan
ti si bila lažni sjaj
našoj ljubavi je kraj
Ljubavlju svojom gradio sam za te
utvrdu nježnu punu toplog sna
u njoj sam htio godine i sate
provjesti s tobom da te ljubim ja
Oliver Dragojević