Marija Elena
U nekom gradu svejedno gdje i kada
na nekom trgu odavno već je noć
Još uvijek stojim pod prozorom tvojim
još uvijek čekam i znam da nećeš doć
Odavno već je tuklo sa zvonika
to tužno zvono koje dobro znam
Ja stojim tu ko neka smiješna slika
sa čašom vina u ruci ali sam
O Marija, Marija Elena, u tvoje zdravlje sad ipak pijem ja
O Marija, Marija Elena i ova čaša u ruci je bez dna
I mnogo veće boli vrijeme briše
i veća ljubav još jednom mora proć
Ja sve to znam al tebe nema više
I stog je duga mi duga ova noć
U ovom času možda netko treći
Kraj tebe leži i smiješi se u snu
A dok te grli on šapće nježne riječi
I on će jednom sa čašom biti tu