Malo mi za sriću triba

Lipi grozdi srca moga
puni vina njegovoga
a on neće doć u jematvu

Bokun mora, bokun neba
kamen cvita kad ga gleda
a di neću ja, di neću ja,
na me stavi kap jubavi


Vilo moja dalmatinska
žeja se u tilu stiska
bez njega je duša suva
ka i maslina bez uja.

U traverši nebo ima
modre zvizde di će s njima
stavja ih u oči njegove
bokun mora, bokun neba
...
Doris Dragović