Lišo bez punta
Ne mogu kao prijatelj više sa tobom
i ako ne bih htio svadit se s bogom
i nek mi oprosti za trenutke slabosti
jer još sam uvijek onaj čovjek nesretnik
to te ima kraj sebe a ne može za sebe
vjeruj mi, ljubavi
I kad zbrojimo što nam život da
ostanemo uvijek lišo bez punta
i nikad nemamo sve što želimo, za druge živimo
da ih ne uvrijedimo, a sami patimo,
a sami patimo.
Ja ne mogu srce da ti dam
jer ja bih onda od Boga pobjegla
i nek mi oprosti za trenutke mladosti
jer još sam uvijek ona žena nesretna
što ga ima kraj sebe, a ne može bez tebe
vjeruj mi, ljubavi.
Dražen Zečić & Zrinka Cvrlje