Lički bećar

Zora sviće ja se vračam kući
Škripe vrata nije lako ući
Hodam tiho i bez glasa, ali zalud nema spasa
Stolicu sam udario, svoju dragu probudio.


Prošlo podne ja se teško budim
Ustajem se pa se svemu čudim
Dok sam ludu glavu bio, sad bi glavu razbistrio
Meni draga prigovara, da sam rođen za bećara.

Ja sam kući rano ići htio, da bi tebe draga zagrlio
Al' od Senja momci stigli, dušu svoju otvorili
Oj ti lipa lička pismo, zaboravili te nismo.