Kad te spomenem

I to što si rekla
Ne boli ko ono
Što si mi prešutjela
I mjesta mi nema
Na usnama tvojim
Ni za jedno slovo moga imena


Gradim još uvijek
Mostove svoje
Koji neće doć do tvojih obala
Poslije stotinu suza
I pogrešnih riječi
Već sam pomalo i umoran od poraza
Znam.
Gibonni