Kad se spuste zavjese
Kad se spuste zavjese
I kad srce prestane
Da kuca jako za tebe
Suza suzu da stiže, gotovo je bojim se...
Kad se noću probudiš
Gledaš me a ne vidiš
Jutro broji korake
Niz brdo je odoše, odoše i nestaše
Ako kad poželiš da mi oprostiš
Zovi samo zovi ime moje, je i tvoje
Ako kad poželiš da me poljubiš
Dovoljne su riječi te volim te,
Jesen snijegom miriše lišće šumi od kiše
Na tvom dlanu linije
dvije su se sudbine kao prašak rasule
Daj mi krila gospode i nek me vjetar odnese
Prema južnim morima
gdje žene svjetle srcima,
srcima od žarulja.
Valentino