Kad čuješ trubu
Kad čuješ trubu ti uzmi sombrero,
I svojoj dragoj još jednom mahni ti
Ne reci kuda i zašto se žuriš,
samo sa sobom ponesi dragi lik
U tvome oku nek pogled zablista,
ko ova pjesma što tebi pjevam ja
Uz njene zvuke što slušaš ih sada,
sa sobom vodim svoj dragi soledad
A kada sutra iz borbe se vratiš,
I kad osjetiš pobjede glas
Njen blagi osmjeh će svud da te prati,
Taj osmjeh radost je tvoje soledad