Jesen stiže dunjo moja
Jesen stiže dunjo moja,
ne miriše više cvijeće,
zumbul, lale, jorgovani.
Pa i ti me iznevjeri,
dunjo moja,
otišla si, slavuj šuti,
lišće žuti.
S cvijetnih grana lišće pade,
s njime ode, moja ljubav,
moja mladost, moje nade.
Ti mi ode, ljeto prođe,
nesta cvijeća,
otišla si, slavuj šuti,
lišće žuti.
Da li znaš bar kako patim,
kad se sjetim, jorgovana,
ljubičica i jasmina.
Zvonko Bogdan