Ja sam na putu za nekuda

Išla sam putem kud me ljubav vodila,
bilo je ljeto, godina devedeset deveta...
Od ljubavi tvoje k'o da sam bila mamurna,
u ništa na svijetu nisam bila tako sigurna...

O, Bože moj, što mi se dogodilo
i što me to i kuda odvelo...


Išla sam putem tvojim, daleko do tebe,
izgubila sam sebe, jer tako se ne ide...

O, Bože moj, što mi se dogodilo,
i što me to i kuda odvelo...

O, Bože moj, što mi se dogodilo,
i što me to i kuda odvelo...

I drugi ljudi tako odlaze
kad suze padaju niz obraze...
Emilija Kokić