Eh, da vrime rane leći
Eh da vrime rane leći
Ne bi bilo ove tuge
Ne virujem ja u rići
Niti krivim ljude druge
Tek sitim se našeg Pese
Koda priko puta sidi
Kolko kaže konje voliš
Toliko ti duša vridi
Uzmite mi od života
Sve što imam što sam steko
Al ne dirajte uspomene
Jel mladost je već daleko
Imam prava da tugujem
I da lićim ove rane
A mladosti da se sićam
I da čekam lipše dane
Ako vrime rane lići
Neće biti više tuge
Virovat ću ja u rići
I neću krivit ljude druge
Ponovo će konji moji
Niz livade da polete
A ja ću se radovati
Ako triba i umriti
Zvonko Bogdan