Zvonko Bogdan CroMusic at cromusic.crolinks.com [V] Život teče u laganom ritmu, tamburaši to najbolje prate Topot konja sa osmijehom žena, često noću u moj život svrate Kad se sitim pisme od nedavna, uhvati me neka čudna sjeta Pa mi često na um padnu riči, Ne mogu se točno sjetit' ljeta Krenuli smo svak na svoju stranu, ne živi se više k'o nekada Čini mi se sudbina me steže, pa se neću vratiti nikad Ostavit' ću grobove i didu, i sve pisme što su znali svirci I sve nane, čizme i salaše, i sva žita u mojoj ravnici I sve nane, čizme i salaše, i mrkove u mojoj ravnici Dunavom će možda plovit lađe, tamo-amo kako se 'ko snađe A ja ću negdje gledat u daljinu, i sve više tražiti tišinu