Devizna balada
Toma Bebić
CroMusic at cromusic.crolinks.com
[V]
Cili život jema san svoj kumpir,
svoga špara i svoju bevandu,
a sad ništo verdure,
zubaca iz leda i botilju vina
kupi san u dućan.
Zac smi ih rodili,
zac smo s njima patili,
majko, moja majko,
kad nan nijednega ni.
[C]
Di su naša dica mila,
Majko, majko, kaži mi,
u ke su se kantune
svita razbižali.
[V]
Valja reć situ se mene,
i mene i stare svoje,
pa nan šalju devize,
dolore i koju marku.
Koji put dojde i pismo,
u njemu po dvi tri riči,
pitaju nas za zdravje
i je li čagod triba.
Ča ćedu puste marke,
dolori i božje mane,
kad su nan oči daleko
u naše stare dane.
Osušilo se lozje,
raspukla maslina,
i smokva je pošla k vragu.
Jedino stari bor povrh kuće
ča je oduvik bi ovaki
za dišpet vrimenu
ka da se ruga…
[C]
Di su vaša dica mila,
ljudi, žene, kažite
u ke su se kantune
svita razbižali.