Džaba živim

Još je tvoja soba topla,
još si najljepša
pržen kesten miriše u njoj
al' u nama neki tužni ljudu caruju
nadaju se sreći najmanjoj
nekad bilo, nikad više

Vrijeme ljubavi
stisni zube i zaboravi
usne i kad ljube, k'o da više ne ljube
poljube, pa ponos izgube.