Domenika
Neobično ime mala, imala si ti
U očima plavo more, boje jeseni,
Crnu kosu, sjetan pogled, osmijeh skriveni,
Zagonetku u svom srcu, kamen studeni.
Bila si ko vlat na vjetru hladnog sjevera
Usne tvoje vatra juga, ljeta odbjegla,
Ruke tvoje grlile su beskraj obala,
Bila si mi radost, tuga, prvog pogleda
Iza silnih kiša, iza oblaka,
Ja se vraćam k tebi moja daleka,
Opet pišem pjesme, opet sanjam ja
Da si tu kraj mene moja Domenika
Neobična ti si bila, igra plamena,
Plaha srna u divljini, svijeta nemira,
Misli tvoje tražile su jutra sunčana,
Bila si mi radost, tuga, prvog pogleda.
Iza silnih kiša, iza oblaka,
Ja se vraćam k tebi moja daleka,
Opet pišem pjesme, opet sanjam ja,
Da si tu kraj mene moja Domenika
U oluji noći prošlog vremena
Ja se vraćam k tebi moja daleka
Opet pjevam pjesme, opet sanjam ja
Da si tu kraj mene, moja Domenika
Domenika, Domenika, Domenika
Slatka Domenika
Nikša Radovanović