Bijela lađa
Evo ti pjesmom vraćam sve što si meni dal,
Premda je teško shvaćam, ljubav je prestala.
Na svijetu sreće nema, ruke mi pružaš tugo,
Kiša se tvoja sprema na cvijeća uvelo.
Bijela me nosi lađa u dalek tuđi svijet,
Ostavljam tebe draga života moga cvijet.
Uzalud dan se rađa kad meni neće sjat.
Jedino sunce iz oka tvoga sreću mi može dat!