Adio

Sva izgubljena zrna sna,
odjednom se vrate
zbog susreta što traj tren
k'o zvjezdani trag,
od godina ja mogu tek pokloniti sate,
a ti vrijediš više.

U jesen vodi ovaj put
u magle i tuge
a tebi treba sretan smijeh
i sunčani sjaj
i nježna ruka da na dlan ti prosipa duge
u tisuću boja.


U očima ti kiša zri
k'o proljeće blaga,
jer misli moje slutiš već
dok idem u noć
i hvala ti za svaki tren djevojčice draga,
hvala za nadu.