Jedino me zora ko najvjernija žena
Svako jutro čeka raširenih ruku

Zlatan mjesec s neba prati me u stopu
Pijani mu osmjeh igra sa visina
Misli su mi, majko, teške kao kamen
Korak mi je opet pretežak od vina

Spremi, majko, noćas stolove za svadbu
Jabuku donesi medenu i slatku
Oženit ćeš sina, nitko neće znati
Kum će biti mjesec, zvijezde bit će svati

Ja ti, majko, zoru za nevjestu vodim
Ko mladenci se grlimo u struku
Jedino me zora ko najvjernija žena
Svako jutro čeka raširenih ruku

A vino će opet otpjevati pjesmu
O najdražoj ženi kroz najljepšu notu
I pitat će opet žedne usne vodu
Zar se stvarno voli jednom u životu
Dražen Zečić

[1357]