Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
"More je provod, more su koke"
"More je izvor života" je rekao Moke

Moke je još dodao i to da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv sedamnaest godina vrelu

Pišonja i Žuga

Još istu noć su Pišonja i Žuga maznuli kasetaš iz Doma invalida
Pa malo zatim i autobus "Auto-prevoza" sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu to vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa
"A sada, pravac more" viknu Žuga iz sveg glasa

Pišonja je vozio i pušio duhan, Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet, samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci, viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom zohari

Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, kraljice brzine

Murija je blokirala cestu negdje kod Bradine oko dvaes tri i pet
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini od osamdeset na sat
"Vežite se, polećemo" Pišonja reće Žugi

Strahovit tresak zapara zrak, čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku

Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, kraljice brzine

I dok su Pišonju nosili u hitnu on ugleda mjesec iznad sebe i reće
"Bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni na more"
Poslije toga je pao u nesvijest i više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu smijao mjesec žuti

Zabranjeno Pušenje

[1846]