Ponekad kao iz daljine
Čujem da mi netko doziva ime
Kao da dolazi iz podruma svijetova
Kroz prigušeni šum prošlih vjekova

Da li to sudbina glasom ptice
Ispunjava noći besanice
Ili to naša vlastita imena
Lutaju kroz prostor izgubljena

K'o da brojim godine
I sve dane bez tebe
Noćas sitna kiša pada
Pada i ne prestaje

K'o izgubljeni brodovi
U daljini sjaje gromovi
A nebo puca na dvoje
K'o kad se duša podijeli

Sanjam da me dozivaš
Kroz tisuće vjekova
Trebam da me zagrliš
Prije kraja svijetova

U lice tuga udara
Sa hladnim vjetrom sjevera
Sve do tvoga kreveta
Bliješti put od sedefa

Noćas nisko lete ptice
Kao male letjelice
Svijet je crna pustinja
Sve do tvojih usana
Alka Vuica

[1263]