Doviđenja, doviđenja Bog te čuvao
pišem ti srcem i svojim suzama
neka druga žena grijat će moj dom
da je volim k'o tebe nikada

Gdje će ti duša
noćas mila reci mi
gdje će ti duša
u raj neće, vjeruj mi
Zastava na pola je
za te spuštena
soba prazna
bez tvog osmijeha
bez tvog koraka
Sam sa sobom samujem
s tvojim pismom umirem

Sve, sve bih dao
da se vrate kazaljke
da te ponovo upoznam
jedne kišne nedjelje
Ne bi više čekala
ne bi brinula
bila bi mi kraljica
jedna jedina
Al' kad se spuste zavjese
kajanje ne pomaže
Valentino

[1340]