Ko da ništa nije bilo
ima obraza
dođe, ali sunce milo
nema prolaza

Volim ga i sad do neba
al je previše
vrijeme zaborava trebam
da ga izbrišem

Učila sam s godinama
poraz podnijeti
kad mu jednom dođem sama
sve ću odnijeti

Na sve naše uspomene
nema pravo on
vina daj, nek pjesma krene
cigane za stol

A još ga volim sve više
bježim ja od tog
a još ga volim sve više
kaznio me Bog

A još ga volim sve jače
i dižem ruke sad
da mi je mir
idemo dalje unazad

Svako zlo za neko dobro
pa se ne brinem
bolje je da svaku vezu
sa njim prekinem

On je prvi ‘mjesto krvi
tijelom prolazi
al u sitno svu me mrvi
nek ne dolazi
Alka Vuica

[1635]