Ne postoji ništa ljepše
Od jutrom te vidjeti
Uz sebe
Sklupčanu šaku dječjih šminki
Golih nogu
Utrnutih odavno

Zajedno ćemo otjerati mrave
Mirisom tek opranih zubi
Tko me ljubi usnama što budi
Prve slike što me pamte

Dobro ti jutro negledljiva ljepoto

U pidžami naših koža
Trudimo se uvijek
Nešto više nego što bi
Drugi mogli smjeti
Jer činit mi se zna
Da te šutnjom čujem
Al često sram me reći
Pa te poljubim u ruke

Negledljiva ljepoto

Prizivaš me da ti dođem
Toplim dahom na granice
Vrata i kose
I na rubu usne osjetim
Stihove tvog srca
Težinu izbrišem
I spustim se na tebe
Spustim se na tebe

Nakon dana, nakon noći

Zapetljani sasvim
Nestat ćemo isti
I točno u pola riječi
Sanjat ćemo da smo budni
Skliznuti ka novom jutru
Zadnjim šapatom u tvoje
Usnulo oko

Laka ti noć negledljiva ljepoto
Damir Urban

[1293]