Bezbroj mi puta pričao otac
45-ta i poslije nje još koja,
Bile su teške, gladne i bez nade
Al vjeru nam vratiše pružene ruke,
Sa Slavonskih žitnih polja

Zaboravi prijatelju
I ne daj da se to rastuži
Pa zar nije dar od Boga
U nevolji ruku pružit
I ljubit bližnjega svoja

Pjevajmo samo naše pjesme stare
Stavimo ruku na svoja prsa
Jer mi smo ponos pradjedova naših
Jer mi smo loza sa istog trsa

Ja sam dijete ravne Slavonije
A ja Hercegovac čedo tvrde stine
A oba smo sinovi jedne Majke, Domovine!
A oba smo sinovi jedne Majke, Domovine!

90-te Slavonija zaboravit neće
Svoj dom su branili mladi momci
Savo teci, istinu reci
S njima su rame uz rame
Bili i Hercegovci

Zaboravi prijatelju
I ne daj da se to rastuži
Često je govorila mati
Dobro se sine uvijek dobrim
Dobro se uvijek dobrim vrati

Pjevajmo samo naše pjesme stare
Stavimo ruku na svoja prsa
Jer mi smo ponos pradjedova naših
Jer mi smo loza sa istog trsa

Ja sam dijete ravne Slavonije
A ja Hercegovac čedo tvrde stine
A oba smo sinovi jedne Majke, Domovine!
A oba smo sinovi jedne Majke, Domovine!

Šima Jovanovac
Ine Tadić i Hercegovački Bećari i Fortuna

[3136]