Mali gradić Provincija,
ni ime mu nisam znao
kad od jednom iznenada,
moj vlak je ondje stao

rekli su nam da možemo
otić tamo do birtije
da čekamo dok snijeg prestane

gledam, gledam pa sve vidim
nema ništa zanimljivo
mračna soba, mračni ljudi,
meni uvijek krene krivo

konobar je neljubazan
a što sam drugo očekivo
od birtije u provincije

pijem konjak, mislim na te
što mi radiš, gdje si sada
da li s nekim ili sama
gledaš svjetla velegrada

tužna mis'o, tužna pjesma
odjednom mi na um pada
dok te gledam ja u mećavi

jel slobodno začuh glas
što je stig'o iznenada
i ugledah divan stas
kosu što niz tijelo pada

pogledah je mutnim okom
što sam mog'o blistavije
bješe ona iz Provincije

pijem konjak, ona votku
i prolaze brzo sati
gledam ja nju, ona mene
a srce mi zbog tog pati

hrabrost moja prevelika
pobjegne mi, pa se vrati
hajmo mala, hajmo u tvoj stan

hodali smo po mećavi
negdje oko pola sata
sve dok nismo stigli
ispred jednih teških crnih vrata

samo tiho i polako
u toj sobi spava tata
i dođoh joj ja do postelje

skinula je sve sa sebe
bilo joj je jako vruće
leže na me poljubi me
a srce mi tuće, tuće

u sred posla poče da
probavni problemi muče
kad se ono meni dogodi

povraća sam po krevetu
na jastuke i u krilo
došlo mi je i da plačem,
žao mi je strašno milo

raspali mi dva šamara
i bješe mi zbog tog milo
previše sam ipak popio

izbaci me na ulicu
'nako gola bez odjeće
i reće mi sve i svašta,
ko da ja sam zadnje smeće

otiš'o sam puzajući,
razmišljajuć' kad vlak kreće
da što prije jadan pobjegnem

sviće jutro, vlak me vozi
nazad prema gradu mome
mozak vrije, srce lupa
u ušima zvona zvone

zauvijek će u sjećanju
ostat cura što se smije
lijepa cura iz Provincije
lijepa cura iz Provincije

Bekrije

[1677]