Njene riječi k'o riječi stranca
kad traži put u kasni sat
shvatih 'ko je kad ime je rekla
oprosti nisam ti prepozn'o glas

Veli mi davno sam znala
mi smo na staklu tek topli dah
nema još puno, al' i to bi dala
da te bar jednom ugledam

Poznato zvono i stan
vrata otvorih sam
a tamo sjena, tek oči njene
i strah na licu umorne žene

Rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
al' mojom voljom to neće bit

Tišina moj je prijatelj stari
a riječ drag i rijedak gost
slažem slike k'o cvijet u herbarij
mislim na nju i prolaznost

Ne gledam nikad' u dlan
ponekad pobjeći znam
od sitnih stvari i od žamora
do ploče hladnog mramora

Rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te zadnji put' ostavit'
al' mojom voljom to neće bit'

Miroslav Škoro

[1263]