Tamo dolje na Voloskom
Prozor njen na cestu gleda
Pa se sjurim niz Tošinu
K'o da silazim s neba
Bila je to strašna fora Da joj poljubac dam
I ne siđem s motora
Neuhvatljiv na svojim putima

Bezuspješno sam se krio
Iza snage tih kubika
Hvatao se lakog plijena
Da me riješi njenog lika
Iste kuće, druge luke
Prozori na dohvat ruke
Al ni jedan od njih nije njen

Svojim dahom zamaglila je vizir moje kacige
I utisnula poljupce
Zapečatila mi je sudbinu
Sve me ceste vode niz Tošinu
Oni poljupci nikako da okopne

Mislio sam da će ceste
Mome srcu dati mira
Jahao sam u lice vjetru
Da izbistri dah s vizira

Osuđen na duge pruge
Nikako do kraja duge
Što se iz Voloskog izdiže

Jedne večeri pronašao sam
Pored puta plišanu igračku
Napuštenu kao da mi nosi poruku

Sad me vode do nje jedine i prave
Niz Tošinu na Volosko na Lungo mare
Šajeta

[1368]