Kako, da živim, kako da pjevam, kad bi duša plakala
Jedna se žena suzom u oku od mene rastala
Godine prolaze, zalud mi molitve
Drugi sad ljubi nju, a ja ne mogu

Bog me kaznio
što sam tebe ranio,
i sad tugu tugujem
samo tebe spominjem

Bog me kaznio
što sam tebe ranio,
i sad nemam utjehe
niti sreće bez tebe

Sad život moj je k'o prazna čaša sva se sreća ispila
Jedna je ruža s tugom u srcu zauvijek uvela
Godine prolaze, zalud mi molitve
Drugi sad ljubi nju, a ja ne mogu

Bog me kaznio
što sam tebe ranio,
i sad tugu tugujem
samo tebe spominjem

Bog me kaznio
što sam tebe ranio,
i sad nemam utjehe
niti sreće bez tebe

I sad nemam utjehe
Niti sreće bez tebe

Zdravko Škender

[1357]