Peko polja, ponoć ide,
a u polju ljudska moć.
K'o u knjizi, mudri vide,
da l' je svjetlo, ili noć.

Tako gdje se žito zlati,
gdje je ukras svaki klas.
Tamo bi još bilo nade,
i za ljude poput nas.

A ja ne znam otkud meni,
pijanom od lica tvog,
pravo da se u to miješam,
s pričom da je jedan Bog.

Preko polja idu ljudi,
a na nebu svjetla sjaj.
Ima nade, glas mi šapće,-
ovaj život nije kraj.

A ja ne znam otkud meni,
pijanom od lica tvog,
pravo da se u to miješam,
s pričom da je jedan Bog.

Miroslav Rus

[1393]