Skoro više pa da i ne izlazim
A na tebe i ne pomislim
Odnit će me vrag ako ne pripazim
I ne prominim ovi glupi đir

Druge žene više ne primjećujem
Novu ljubav ne očekujem
Osjećaje sve više otupljujem
I nisam više svoj, a boga mi ni tvoj

Šta vridi da mi opet noćas ljubiš lice
Kad osjećam da nisam potriban
U tvome oku više nema one iskre
A ja san umoran, od svega umoran

Tek sad vidim di san doša s tobom
Tako jako želim bit oslobođen
Jedno drugom postali smo robom
Jedne navike, nema požude
Hari Rončević

[1248]