Prošlo je mnogo i sunca i snijega
od kad sam dig'o ruke od svega
I molio zemlju i molio vatre,
da me puste da prođe me,
samo da prođe me

Al' nekad lavina krene
sa usne pobjegne
da sam još uvijek lud zbog tebe
Pa se pročuje, mila smiju mi se
ma budale nisu nikad voljele,
ma nisu nikad voljele

Još čuvam te,
još nosim te ispod košulje
krijem to drago kamenje
Još čuvam te,
još nosim te ispod košulje
ma to je bar moje i ničije

Nek' sad lavina krene,
i nek' sa usne pobjegne,
da sam još uvijek lud zbog tebe
I nek se pročuje, neka smiju mi se,
ma budale nisu nikad voljele,
ma ne nisu nikad voljele

Još čuvam te,
još nosim te ispod košulje
krijem to drago kamenje
Još čuvam te,
još nosim te ispod košulje
ma to je bar moje i ničije

Ante Raguž

[1454]